U 96. godini života umro je jedan od najpoznatijih i najboljih hrvatskih i dubrovačkih glumaca Miše Martinović, podrijetlom iz Postranja u Župi dubrovačkoj.
Ostao je nazaboravan po ulozi Brica iz Malog Mista, a bit će upamćen i po mnogim drugim ulogama, ali ponajviše po neponovljivim ostvarenjima na Dubrovačkim ljetnim igrama.
Bio je Držićev Maro, Bokčilo i Dundo Maroje (Dundo Maroje), Munuo i Dundo Niko (Skup), Dživo i Stanac (Novela od Stanca), Agamemnon (Hekuba) te Grižula, zatim Radamante (I. Gundulić, Prozerpina ugrabljena), Jerko (navodni autor Džanluka Antica, Jerko Škripalo), Tarto (Molière – M. Tudizić, I. Tudišević), Lukša, Niko Martinović i Jerko (I. Vojnović, Na taraci, Ekvinocij, Maškarate ispod kuplja) te Kapural Luko (V. Stulli, Kate Kapuralica). Ostale značajnije uloge: Grof Almaviva (Beaumarchais, Seviljski brijač), Aretej i Križovec (M. Krleža, Aretej, U agoniji), Frano (C. Goldoni, Kafetarija), Toant (J. W. Goethe, Ifigenija na Tauridi), Vladimir (S. Beckett, U očekivanju Godota), Ubu (A. Jarry, Kralj Ubu ili Poljaci), Tezej (Euripid, Edip na Kolonu).
Dobitnik je Nagrade ‘Vladimir Nazor’ za životno djelo 1990.
Gospar Miše rodjen je 1. lipnja 1926. godine u Zlatarskoj ulici u Gradu gdje su se iz Župe dubrovačke preselili njegovi roditelji.
-Moji su u Župi dubrovačkoj od 1495. godine, kad je moj predak Martin, po nalogu Dubrovačke Republike koja je htjela kontrolirati granicu prema Hercegovini, sagradio prvu kuću. I predak s majčine strane, Kisić, iste godine je dobio isti nalog od Republike. Sad se ta sela zovu Martinovići i Makoše, pojasnije je prije pet godina u intervjuu za Dulist.
Volio je i osjećao svoj Grad, kojega uz mnoge glumačke ponude i izazove, nikad nije napustio i iz kojega je svim ljubiteljima teatra davao najbolje od sebe.
|
