|
|
|
Grad | 15.02.2022. |
| Novi projekt doma umirovljenika valjda neće popratiti sudbina Čačičeve investicije |
|
|
|
|
|
Ako se obistine najave iz dubrovačke gradske uprave, kraj Opće bolnice Dubrovnik bi konačno mogao biti izgrađen dom umirovljenika. Iz Grada su javili da je ishođena građevinska dozvola za budući Dom za starije i nemoćne koji će moći primiti oko 200 osoba na stalnom i oko 75 osoba na dnevnom smještaju., te da će biti opremljen restoranom, liječničkom ordinacijom, prostorima za fizikalnu terapiju te društvenim prostorima – dvoranom za više namjena, knjižnicom i kafe barom.
Ta informacija obradovala je mnoge umirovljenike, jer u dubrovačkom kraju zapravo kronično nedostaje takvih kapaciteta. Mnogi stariji Dubrovčani umirovljeničke dane provode i u domovina u susjednim državama i to ne samo u Neumu i Ravnom, već i onima udaljenijima.
Na širem dubrovačkom području, u Dubrovniku i Konavlima, ima tek oko 350 kreveta u domovima, a novi dom umirovljenika u hotelu Gruž trebao bi na jesen primiti 48 korisnika.
Nasuprot svim tim objetima, ovaj dom za umirovljenike na Medarevu, kako se nekada nazivalo to područje, ima posebnu priču i njegova izgradnja u Dubrovniku se čeka već godinama, desetljećima. Prije rata se nešto i počelo graditi, pa su bila i velika očekivanja i nade, ali kao da je na tom projektu počela prava hrvatska gospodarska priča, odnosno malverzacija.
Sve je počelo kada je Radimir Čačić, tada direktor DP Coning 22. studenoga 1990. u Dubrovniku potpisao ugovor s tadašnjom Republičkom samoupravnom interesnom zajednicom mirovinskog i invalidskog osiguranja. Čačićeva tvrtka je time preuzela vođenje kompletnog inženjeringa za izgradnju Doma umirovljenika u Dubrovniku. Od 13. prosinca 1990. do 24. svibnja 1991. godine Republički fond mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske - RF MIORH je kroz sedam avansnih doznaka na račun Coninga uplatio 192,3 milijuna tadašnjih dinara, odnosno oko 22 milijuna DEM, što je preračunato oko 11 milijuna eura. To je bio ukupan novac za izgradnju doma kojeg je DP Coning trebao isporučiti po principu „ključ u ruke“.
Započeo je rat i radovi su tek bili krenuli su obustavljeni. Dom nikad nije završen, a osnovni zidovi danas vire iz drače i makije narušavajući zelenu lapadsku oazu. Čačić ipak nije državi vratio nepotrošeni novac, nego ga je u vidu pozajmica plasirao u tvrtke Zagorje LTD i Zagorje d.d. Iako je nekima bilo jasno da od tzv. Čačićevog doma neće biti ništa, drugi su se nadali da će pobijediti pravna država i da neće dozvoliti da državni novac namijenjen za smještaj ugrožene skupine stanovnika završi u privatnim džepovima. Tog političara iz Varaždina, koji se volio dičiti svojim poduzetničkim vrlinama i pothvatima, u Dubrovniku su mnogi znali upitati što će biti s tim projektom i planira li ga ikad završiti. Vrlo često je burno reagirao na bilo kakvu vrstu upita vezanih uz dom na Medarevu, pa su nekad lokalni čelnici stranaka u čijem je radu sudjelovao pokušavali prije press konferencija moliti dubrovačke novinare da Čačića o tome ništa ne pitaju. Neko njegovo opravdanje bilo je da tvrtka DP Coning otišla u stečaj i da je on sve napravio kako treba, da on nije ništa kriv, da njega proganjaju i podmeću mu laži, te slične floskule. No para nije bilo, ali ni „Čačićevog doma“.
Sindikat umirovljenika podružnice Dubrovnik podnio je tek 21. siječnja 2002. godine kaznenu prijavu protiv Radimira Čačića zbog kaznenog djela iz članka 292. Kaznenog zakona i to zbog zlouporabe ovlasti u gospodarskom kriminalu, za što je propisana kazna zakona u trajanju do 8 godina. No, taj je proces propao jer je sud procijenio da je nastupila zastare kaznenog progona.
Iz dubrovačke gradske uprave nisu specificirali kad bi budući Dom za starije i nemoćne mogao biti završen, ali valjda ga neće pratiti sudbina kao i „Čačićevog doma“.
|
|
| NAJČITANIJE (7 dana) |
|
| | |
|
|
