Europa i svijet upravo se suočavaju s velikim problemom izbjeglica, kažu najvećim nakon Drugog svjetskog rata. Vrlo slične probleme imala je i Hrvatska tijekom Domovinskog rata skrbeći o svojim građanima, ali i onima iz BiH. O tome smo razgovarali s Pavom Handabakom, nedakašnjim glavnim tajnikom državnog Ureda za prognanike i izbjeglice, a prije toga i voditeljem dubrovačkog Regionalnog ureda.
- U tijeku je zabrinjavajuća izbjeglička kriza za koju se pribojavam da će, ukoliko se nastavi ruska invazija na Ukrajinu, tek u dogledno vrijeme doseći svoj vrhunac. Brojne su poveznice ove krize s onim što su proživljavali prognanici i izbjeglice iz Hrvatske tijekom Domovinskog rata. Međutim, postoje i ključne razlike između prihvata ukrajinskih izbjeglica koje spas traže po trenutno sigurnim europskim državama i iskustava iz naše prognaničko-izbjegličke krize. Mišljenja sam da odgovorne službe RH na vrijeme trebaju tim okolnostima posvetiti posebnu pozornost i izgraditi sustav koji će rješavati brojne zahtjevne zadaće s kojima će se suočiti.
EU parlament je donio niz odluka vezanih uz privremeno prebivalište za izbjegle Ukrajince, kako bi se mogli zaposliti, a djeca ići u vrtiće, škole i fakultete u novom odredištu. Kako na to gledate?
- Svakako treba pozdraviti mjere koje donosi EU ali uz istovremeno uvažavanje posebitosti svake pojedine članice, sredine koja prihvaća ukrajinske izbjeglice i resursa kojima ta sredina raspolaže. Poznato nam je stanje na tržištu rada u Hrvatskoj kao i dobna i spolna struktura izbjeglica od kojih su 88 posto žene i djeca pa se može pretpostaviti da će većina žena dobiti posao. To otvara pitanje tko će u međuvremenu skrbiti o djeci vrtićkog uzrasta i osnovcima? Na koji će način ta djeca ostvariti komunikaciju sa svojim vršnjacima u školi i u kojemu će roku savladati hrvatski jezik kako bi mogli pratiti nastavu? Zbog uobičajenog poznavanja engleskog jezika nešto lakše će biti mladima koji će biti na fakultetima.
Pojam "skrbi" je vrlo širok. Koliko je teško organizirati i uskladiti skrb o izbjeglicama?
- Odgovor je u već u pitanju. Najkraće – vrlo širok! Ukratko – vođenje evidencije prognanika i izbjeglica, smještaja i prehrane, besplatnih prijevoza, zdravstvene skrbi, psihosocijalne prilagodbe, školovanja, raspodjele humanitarne pomoći, pravnih poslova, isplate zakonom propisanih novčanih naknada i brojnih drugih „nevidljivih“ poslova. Primjerice: na Korčuli premine izbjeglica iz BiH. U zakonskom roku dužni ste pronaći mjesto privremenog ukopa pokojnika. Nije ga bilo na Korčuli pa smo našli u Dubrovniku. To je bio naš posao i mi smo to morali riješiti. Koliko je teško organizirati skrb? To je s ljudima s kojima sam na širem području Dubrovnika surađivao bilo puno lakše nego negdje drugo. Snagu smo crpili iz rezultata koje smo ostvarivali. Kako djelatnici samog Regionalnog ureda tako i bezbrojni znani i neznani pojedinci i organizacije obavili su ogromni posao skrbi naših prognanika s šireg dubrovačkog područja i izbjeglica koji su pristigli iz BiH.
Hrvatska europarlamentarka Biljana Borozan je kazala kako će u provođenju tih odluka vezanih uz izbjeglice od velike koristi biti i hrvatska iskustva. Mislite li i Vi tako?
- Osnivajući Ured za prognanike i izbjeglice na samom početku Domovinskog rata Vlada RH osmislila je model kojim je preduhitrila daleko teže posljedice po najranjiviju kategoriju stanovništva. U takvim su se okolnostima stjecala brojna iskustva koja je s zanimanjem pratila međunarodna zajednica posredstvom UNHCR-a. Djelatnici Ureda za prognanike i izbjeglice, ali i Regionalnih ureda, na brojnim su tematskim sjednicama izlagali svoja iskustva, pisali o njima i izdavali knjige. Osobno sam imao čast na University of York (1994.) i na University of Oxford (1995.)predstaviti iskustva s područja Regionalnog ureda Dubrovnik. Ovih dana svjedočimo da se iskustva skrbi o prognanicima i izbjeglicama 90-tih godina prošlog stoljeća u Hrvatskoj itekako koriste.
U tijeku su i pripreme naše države za prihvat Ukrajinaca, evidentiraju se potencijalni smještajni kapaciteti diljem jadranskih županija... Što bi sve trebalo napraviti, je li Stožer CZ, po Vama, na dobrom putu?
- Po dostupnim informacijama iz medija izgleda da se Stožer CZ dobro pripremio za prihvat prvog vala izbjeglica. Tu u prvom redu mislim na smještaj i prehranu, zdravstvenu skrb kao i neke aktivnosti vezane uz tradicionalnu empatiju svojstvenu hrvatskim državljanima. Humanitarnu pomoć, primjerice. Treba biti svjestan da je to vrh ledenog brijega koji se vidi, a glavnina je ispod površine. U Hrvatsku je pristiglo 4.300 izbjeglica, a spominje se ukupni broj od oko 50.000. Za pretpostaviti je da će obim poslova koji predstoje izaći iz okvira mogućnosti i stručnosti stožera CZ te da će Vlada RH ili osnovati nadležni Ured ili biti primorana uključiti Ministarstvo socijalne skrbi, Ministarstvo zdravstva i Ministarstvo znanosti i obrazovanja. Pretpostavljam da se vodi uredan popis izbjeglica sa što više podataka. Budućnost će pokazati koliko je to važno. Sama problematika tehničke organizacije prihvata, smještaja i prehrane u nas se rješava rutinski. Daljnji tijek skrbi zahtijevati će dugoročnije planove na koje će utjecati pretpostavke do kada će agresija trajati i u kolikoj će mjeri zahvatiti teritorij Ukrajine. Od posebne je važnosti koje će političke odluke donositi EU o priznavanju statusa izbjeglica stanovnicima Ukrajine kao i kvota izbjeglica koje bi Hrvatska trebala prihvatiti. Mišljenja sam da bi se s brojem od 50.000 izbjeglica Hrvatska teško nosila pa i uz značajne financijske pomoći iz Bruxellesa. Kod nas je Ured za prognanike i izbjeglice proglašavao koji su gradovi i područja ratom ugroženi pa su stanovnici s tih područja imali pravo na prognanički status.Tako su stanovnici Konavala, Župe, Dubrovnika pa do Stona mogli tražiti i dobiti status prognanika ali ne i oni iz Korčule, Opatije, Hvara ili Poreča jer nisu bili u izravnoj pogibelji. Dolaskom u zapadne države u početku su svi bili prihvaćeni kao izbjeglice jer u Hrvatskoj je bio rat. Kasnije se i to promijenilo jer se provjeravalo iz kojih područja dolaze izbjeglice koji su to stvarno bili i oni koji to nisu. Ako iz ovog iskustva napravimo projekciju na Ukrajinu onda je jasno da su stanovnici Kijeva, Khersona, Mariupolja, Černihiva i drugih gradova i područja zahvaćenih agresijom u pogibelji, dok se primjerice Lavov trenutno ne bi mogao svrstati u tu kategoriju. Nije mi poznato kako će EU postupiti po tom pitanju.
Vodili ste regionalni Ured, a onda ste imenovani glavnim tajnikom na državnoj razini. Je li Vas već netko kontaktirao za eventualnu pomoć i savjet u ovoj situaciji?
Ne, nije me nitko kontaktirao, a još manje pitao za savjet. Vremena su se promijenila, znanje i iskustvo izgleda nisu prioritet, a zašao sam i u poodmaklu dobnu skupinu. Diljem Hrvatske poznam puno mlađih i sposobnih kolega iz tog razdoblja koji će, ako im se povjeri, kvalitetno obaviti taj posao.
Koje bi, po Vama, posljedice ove nove izbjegličke situacije koja će zasigurno biti velikih razmjera, mogle biti za Hrvatsku?
U uvodu sam napomenuo da pored poveznica postoje i ključne razlike između prihvata ukrajinskih izbjeglica i naše skrbi o prognanicima i izbjeglicama tijekom Domovinskog rata. Za razliku od ukrajinske izbjegličke krize Hrvatska je, uz privatni smještaj kod svojte i prijatelja, raspolagala brojnim smještajnim kapacitetima u hotelima, odmaralištima pa čak i vojnim odmaralištima, primjerice Perna, koja su bez iznimke stavljena na raspolaganje za smještaj prognanika i izbjeglica. Bio je rat i nije bilo turizma. Ukrajina nema ni približno tolike kapacitete pa su prisiljeni slati svoje preko granica uglavnom u zemlje EU. Sumnjam da će vlasnici svoje hotele na Jadranu staviti u funkciju izbjegličkog smještaja, a to nije i ne može biti interes hrvatskog gospodarstva. Zdravstvena skrb je bila riješena od ranije, a djeca su pohađala razrednu nastavu na hrvatskom jeziku. Psihosocijalna skrb provodila se redovito ili po potrebi bez jezičnih poteškoća. Prestankom rata u Ukrajini možemo očekivati brojna spajanja obitelji na način da će muški članovi doseliti k svojim ženama i djeci u Hrvatsku, a povratak, odnosno migracije u suprotnom smjeru će biti rjeđe ako ništa a ono iz razloga da se mnogi neće imati gdje vratiti. Naš je proces bio obrnut. Otvorilo se jedno novo poglavlje izbjegličkih kriza. Ovaj put je to u Europi i ne može se izjednačavati s migracijama iz smjera istok-zapad koja i nisu izbjeglička već nešto sasvim drugo. Vladi RH predstoji pozorno praćenje zbivanja na planu ukrajinske izbjegličke krize, planiranje opsežne skrbi i osiguravanje sredstava iz međunarodnih fondova, na prvom mjestu EU, kako bi spremni dočekali zahtjevan posao koji je pred nama. Mišljenja sam da bi opseg poslova i troškova oko zbrinjavanja i/ili integracije 50.000 ukrajinskih izbjeglica bio teret koji Hrvatska ne bi izdržala ni uz znatnu financijsku pomoć međunarodne zajednice.
|
