|
|
|
Grad | 06.12.2024. |
| Željko Mirović Miš: Na Srđu smo se bojali samo četničke odmazde, bili smo spremni |
|
|
|
|
|
Prije rata bio je član popularne „Crne udovice“, svi su znali tog dubrovačkog rokera. I onda je došao rat, vrijeme na koje nitko od nas nije bio spreman. Došao je i 6. prosinca, jedan od najtežih dana u dubrovačkoj povijesti. A Željko Mirović Miš gitaru je zamijenio puškom i tog kobnog dana bio je upravo na Srđu, sad već mitskom mjestu dubrovačkih branitelja. A dan te bitke danas se slavi kao Dan branitelja Dubrovnika.
Taj dan definitivno je na jedan specifičan način obilježio Željkov život. Ipak je on jedan od onih, a bilo je 16 ili 17 branitelja, ne zna se točno, koji su taj povijesni dan bili na tada najtežem mjestu. U tvrđavi Imperijal na Srđu.
„Nisam bio dio voda koji je držao Srđ. No, došao nam je zapovjednik i rekao da bi trebalo poći gore i pomoći. Ljudi uglavnom to nisu htjeli. Shvaćam ja strah, bojao sam se i ja. Ne mogu reći da sam bio hrabar, ali kad sam vidio da nitko ne želi, ja sam se javio da idem. Onda se javio i moj prijatelj Toni Grljević pa smo nas dvojica pošli gore. I onda se dogodio taj strašni napad. Ali nas je na Srđu Bog sačuvao. Preživjeli smo. Održala nas je neka naša prisebnost, kao i naš zapovjednik na Srđu koji je donosio dobre odluke, jako trezvene i pametne. To nas je spasilo i zbog toga smo preživjeli“, priča nam Željko Mirović Miš. Prvi veliki šok na Srđu za njega je svakako bilo ranjavanje Tonija, prijatelja još iz djetinjstva.
„Toni je ranjen na tvrđavi i dobio je metak u prsa, prema ramenu. Kad su ga dvojica spustila u taj naš bunker i stavili ga na poljski krevet, meni je to bilo strašno. Odmah sam izvadio nož i počeo parati rukav njegove košulje da dođem do ramena. Nisam mu mogao puno micat ruku jer ga boljelo pa sam parao košulju da dođem do te prostrijelne rane. I onda on meni opsuje mater i kaže 'novu si mi košulju isparo' i obojica prasnemo u smijeh. On je krvav, ranjen, svi mi u šoku, ovi tuku nemilice, ne možeš nosom provirit, a mi se smijemo. Bilo je kao u nekakvim filmovima, ali je to bila zbilja. Bio je to sve veliki šok i stres. Javnost to i ne zna, pa ću evo reći možda prvi put – neka se zna. Kad su se četnici bili popeli na tvrđavu, mi smo se u tom trenutku zabili dole u taj prostor ispod repetitora. Nas 15-17 ljudi se zabilo u tu sobu, bunker i nismo mogli izaći. Jedna od nas je rekao, a to je naš dragi Božo Burić 'Ja im se neću predati.' Očekivali smo da će se četnici spustiti do nas, ubaciti nekoliko bombi, poubijati nas... On je uzeo stolac, stavio je na sred te sobe, sjeo i repetirao pušku prema vratima. 'Tko prvi uđe, stradat će, izrešetat ću ga, a poslije kako bude. Ostavit ću ja metak za sebe', rekao je Božo. Svi smo onda bili pripremili jedan metak za sebe, jer smo se zapravo najviše bojali odmazde i tog četničkog bijesa. Najvjerojatnije nas ne bi zarobili već izmasakrirali na licu mjesta. Bila bi to odmazda jer je dosta njihovih već bilo stradalo na Srđu. Jasno nam je bilo da nikakvo zarobljavanje ne bi dolazilo u obzir, tu je bila borba, nema tu zarobljavanja, a ne bismo ni mi njih zarobili, za to nema vremena u takvim trenucima“, priča Željko te ističe:
„Svi smo bili spremni taj metak okinut sebi u bradu. Znali smo da je i to bolje, nego ono što bi nam četnici učinili da su ušli. No, Bog nas je sačuvao i to nam se nije dogodilo.“
Željko kaže da se s ekipom sa Srđa na žalost ne viđa, ne okupljaju se. No priznaje da su svi definitivno taj dan psihički stradali. Neki jače, neki manje.
„Koliko god evo ja recimo negirao da nisam psihički stradao, ma i ja sam stradao. Taj PTSP je i mene u jednom maloj dozi uhvatio. Ti misliš da si dobro, no u principu nisi dobro. Jednostavno je i to od osobe do osobe. Netko je jači psihički, može izdržati neke stvari, a neko ne može. Nekoga prepadne puno manja stvar, a netko sve lakše podnosi. Nažalost ima ljudi koji su jako puno psihički stradali, jako mi ih je žao. Istina, ljude s kojima sam 6. 12. bio na Srđu slabo srećem, ali sam se eto lani našao s ekipom iz moje satnije i bilo nam je prekrasno i jako sam se veselio tome. Pa evo i meni se čini da bi ti susreti možda mogli na neki način i pomoći ovima koji su malo labilniji, koje je možda taj rat malo više pogodio i ostavio im veće posljedice, posebno PTSP. Kad vidiš svog suborca, sjetiš se svih zajedničkih situacija i onda sve te situacije, ma koliko loše bilo, izvučemo na neku zafrkanciju“, kaže Mirović.
On i danas radi kao glazbenik, svira gaže, a rata se, kaže, uglavnom selektivno sjeća.
„To je zapravo dobro za mene i za moje psihičko zdravlje. Dosta stvari sam pozaboravio, uglavnom te neke poprilično loše situacije. No, tu je moja sestra koja mene jako često podsjeti na te situacije i onda ona meni ispriča što sam ja doživio. A neke sam stvari samo njoj ispričao“, dodaje.
U rat je kaže išao ne razmišljajući o beneficijama, cilj mu je bio braniti svoj dom, svoj grad, svoju državu.
„Većina branitelja se nije snašla u poslijeratnom vremenu. Neki ne ostvaruju ni ona osnovna zakonom određena prava. Nismo mi išli u rat kako bismo ostvarili neke beneficije, nismo na to ni mislili. Ali ipak, nekad me boli što gotovo nitko i ne cijeni to što smo napravi. Bilo bi me sramota da ja danas nešto tražim na osnovu činjenice da sam bio branitelj i 6. prosinca bio na Srđu, ali ipak možda na neki način očekujem da evo u mom slučaju netko kaže: 'Ti ćeš imati prednost za sviranje u ovom hotelu. Ti si to zaslužio.' Ali toga se nitko nije sjetio, a ja to nikad nisam ni tražio. U vrijeme korone sam pošao na Zavod za zapošljavanje vidjeti kakva prava imam jer radim kao glazbenik i uredno plaćam porez. Tamo su mi rekli da im je žao, ali da mi ne mogu pomoći jer nisam prijavljen. Znači, država mi uredno uzima porez od svake moje zarade, a kad nisam mogao raditi zbog pandemije, nisam kao glazbenik imao pravo ni na kakvu pomoć. Ma to sve boli. Ja sam, kao i moji prijatelji, za ovu državu dao svoju mladost. S druge strane drago mi je kad me se prijatelji sjete i 6. prosinca mi pošalju poruku, zazovu me. Znači mi to", kazao je Željko Mirović Miš, dubrovački glazbenik i branitelj koji je bio dio braniteljskog tima koji je taj kobni 6. prosinca proveo u tvrđavi Imperijal na Srđu
KŠC
|
|
| NAJČITANIJE (7 dana) |
|
| | |
|
|
