U Kući Bukovac u Cavtatu večeras u 19 sati održat će se javni razgovor naslovljen „Borba pijetlova - Teror pozitiviteta i kontra-teror negativiteta: Radikalne pozicije suvremene dubrovačke vizualne umjetnosti“ u kojem će sudjelovati Marko Stamenković sa Sveučilište u Gentu u Belgiji.
U ljeto 2011. godine Art radionica Lazareti u Dubrovniku organizirala je razgovor između umjetnika Slavena Tolja i kustosa Marka Stamenkovića pod naslovom "Povratak u sigurnost: Slike ritualnog samopovrjeđivanja i scenografija opstanka".
Drugi u serijalu događaja posvećenih suvremenim dubrovačkim umjetnicima izravno je inspiriran prethodnim i potaknut visokim potencijalima jedne osobito kvalitetne i radikalne, ali marginalizirane lokalne scene u južnoj Europi. Nakon svog prvog javnog nastupa u Dubrovačko-neretvanskoj županiji prije dvije godine, Stamenković ovoga puta stavlja u prvi plan (pored Tolja) još četiri 'macho' pozicije od povijesnog značaja za ovu regiju, među kojima su Božidar Jurjević, Pasko Burđelez, Vik tor Daldon i Luko Piplica.
Namjera javnog razgovora je ispitati okvire jednog mogućeg, subjektivnog i teorijskog čitanja njihovih praksi u datom prostoru i vremenu. To čitanje polazi od pretpostavke koreanskog filozofa Byung Chul Hana o aktualnom neoliberalnom suverenitetu takozvanog terora pozitiviteta čija društveno zadana normativnost mora dovesti do reakcije otpora. Stamenković ju vidi u takozvanom kontra-teroru negativiteta kojim zadaje nove okvire čitanja praksi navedenih dubrovačkih umjetnika. Njegova interpretacija propituje vezu između: teorije utilitarizma (po Jeremyju Bentha mu), teorije duboke ili mračne igre (po Cliffordu Geertzu i Richardu Schechneru), kao i otpora nametnutoj neoliberalnoj 'etici sretnog društva pozitiviteta'. Po njemu, ovaj otpor se manifestira u izvedbenim i likovnim praksama dubrovačkih umjetnika na temeljima dvaju ključnih procesa: jedan je određen gotovo mazohističkim nasiljem nad vlastitim tijelom; drugi je određen izlaganjem vlastitog života smrtnoj opasnosti (a ne samo potencijalu smrtnosti) i to tijekom produkcije slika i izvedbe konkretne umjetničke akcije (a ne izvan te produkcije ili te prakse).
Nekropiktorijalni postupak izlaganja vlastitog tijela i vlastitog života riziku smrti okosnica je nekropolitičkog egzibicionizma vizualne prakse suvremene dubrovačke umjetnosti. U ovom preplitanju pogleda, života i smrti leži ne samo osnovni povod za najavljen događaj u Cavtatu već i razlog zbog kojeg Stamenković stoji iza svog glavnog argumenta: onog o pozicijama suvremene dubrovačke umjetnosti kao najradikalnijim pozicijama suvremene vizualne umjetnosti južne Europe.
Marko Stamenković je poovjesničar umjetnosti i kustos, rođen 1977. godine na jugu Srbije. Trenutačno živi u Belgiji gdje radi na svom doktorskom istraživanju pod nazivom "Kulture samoubojstva" na Odjelu za filozofiju Sveučilišta u Gentu.
|
